body Predstava je završena.. body

Naučila sam i bez tebe.. Iskreno,ne trebaš mi više!
Al još uvijek te volim..

M. in my heart 4ever <3

:(

19.06.2009. | 16:06 | | 0 | Komentiraj

The end.. ( za sad )...

Ovo je mjesto gdje sam najviše upoznala sebe..Moji najdublji osjećaji su ostali zapisani ovdje negdje vrteći se u krug kao što mi je i trenutno u srcu.. Nažalost,ovo više ne pomaže..Neke stvari nisam spremna iznova priznati..Ne još...


Image and video hosting by TinyPic


Pozdravljam drage ljude koji su uz mene bili sve ovo vrijeme,hvala vam svima na riječima utjehe kada je to bilo potrebno,hvala vam na svim lijepim željama i trenutcima kada sam se iskreno nasmijala uz Vas.. Svi ste posebni.. Ostanite takvi kakvi jeste,budite svoji i ne bježite kao ja..

<3

24.01.2009. | 01:21 | | 3 | Komentiraj

Ona

Ulicama je šetala uspavana, umorna od monotonih zvukova. Sama i izgubljenja. Suze u očima,iskrivljen i tupi pogled. Pogled lijevo, onda desno i odlučan korak naprijed. Negdje ide. Ne zna ni sama. Ali ide. Pokušava se negdje sakriti.Kap kiše i suze klize licem i traži sklonište. Kiša nestaje, sunce izlazi,pa ponovno mjesec spava,zvijezde su tu pa nestaju. Zašto? Jer nema razloga za suprotno.Ona spava i ne pokušava se probuditi iz noćne more.. Od kada spava? Ne znam,vjerojatno od kad joj je srce usnulo..Od kad se razočarala u ljubav,ljude oko sebe i sve što je okružuje.Izgubila je svaku nadu. I prepustila se snovima.Nisam je vidjela otvorenih očiju.. Zašto? Ne može. Zašto? Ne želi. No dobro, pa zašto? Jer ona spava i ne osjeća.Tako joj je lakše..Ili možda nije? Možda i samo sebe zavarava,ali i ne ljude koji je vole. Oni znaju kako joj je i vide to u njenim očima,iako ih skriva. Nisam je nikad vidjela otvorenih očiju.Trudi se ih sakriti,ali trenutno ne može jer prevelike emocije guše je suzama.Tek tada i shvaća da je već odavno budna u svom uspavanom svijetu,ali ona bira ne pomicati se.Bar ne unazad. Ali zar nije buđenje pomak naprijed? Ne,svatko bira svoje mjesto,ona je izabrala ono koje ne postoji.I nije joj žao. Zašto? Zato jer je to za nju najbolje stanje nakon svega.. Neutralno.. Ali opet koji je smisao? Koji je smisao gurati od sebe ljude kojima je najviše stalo do tebe samo zbog jedne osobe koja te povrijedila ili nekolicine njih koji je uopće ne zaslužuju?Zašto u svemu uopće tražiti smisao? Ionako ga svatko definira po svojoj volji.Ona ga ne može nać. Danas ne. Možda sutra? Možda će tada ona biti ta koja neće reći ni jedno hvala i oprosti mi.Bez ijednog pitanja ili sažaljenja.Jer oni se nikad nisu zapitali kako je njoj bilo? Odavno živi samo u svojim,i nada se ponekad u njegovim snovima. Hoće li doći trenutak kada će moći spremno otvoriti oči? Ma hoće. Sigurna sam. Ali zasad se još nije spremna probuditi.

Image and video hosting by TinyPic

16.12.2008. | 19:35 | | 24 | Komentiraj

NEVER RUN from your FEARS because when they CATCH UP to you, youre TO TIRED TO FIGHT..

Ponekad poželim pobjeći... Daleko..
Bježati i sakriti se.
U nekom mračnom kutku.

Napokon biti sama..
Bez ikoga.
Osjećati bar na trenutak olakšanje.

Duboko udahnem.
Pogledam oko sebe..
Nisam sama..
Prati me neka mračna sjena.
Ona koja je uvijek uz mene
Gleda me..
Smije mi se..
Naslađuje se mojoj ograničenosti..

Zašto bi ona bila bolja od mene?

Jer ima snove...
Ima hrabrosti ih ostvariti.
Vjeruje u sebe.

Zastanem na trenutak.
Shvaćam da je taj dio mene izgubljen.
Nestao je.

Borim se protiv suza.
Ne pokušavam pobjeći.
Stojim čvrsto.

Ne,nisam kukavica!

Bum..
Odjednom osjetim olakšanje.
Nema više sjene..
To sam samo JA


Image and video hosting by TinyPic


Ne postoji divniji osjećaj od pobjede nad samim sobom..

18.11.2008. | 20:35 | | 25 | Komentiraj

Dont walk behind me i may not lead.Dont walk in front of me i may not follow.Just walk beside me & be my FRIEND...

Stvari su se polako počele vraćati u normalu. Možda ovaj put i ostanu tako. Čini mi se ispravnim,iako se bojim ikome pričati o tome.Možda zato što i ja sumljam u daljni tijek situacije ili jednostavno se bojim reći da opet radim sličnu stvar.Vjerujem da je ovaj put drugačije jer sam se s nekim stvarima pomirila,i znam da više neću pristati na polovično. A na to da imam sve s njim već sam se pomirila da je nemoguće.Prošla me ona zaluđenost i zaljubljenost koja je trajala više od dvije god,i sada mogu reći da volim ali ne više slijepo. Sada ne vjerujem da bi pristala na išta. Ne postoje više one iskrice,i nervoza uoči novog susreta nakon nekog vremena kao prije. Drugačije je ovaj put. Osjećala sam se kao da sam se našla s nekim dobrim starim prijateljem s kojim sam odrastala,s kojim sam puno toga prošla i koji me zna najbolje.Možda jer smo napokon shvatili da nema smisla. Nema budućnosti,i da je ne znam kako velika ljubav nebi ponovo uspjelo ako nije već deset puta zaredom.Možda i zbog toga što oboje imamo neku novu osobu u životu do koje nam je stalo i želimo na njoj ispraviti sve greške,i krenuti ispočetka.Bez ljubomore,tuge,razočaranja.U početku će sigurno biti teško,ali s vremenom sve lakše.Jer jednostavno,maženja i pažnje mi ne fali,a on je tu da mi bude prijatelj i da pokuša na prijateljski način izbrisat sve loše što je bilo. Jer cijenit ću ga uvijek,što god da je bilo između nas on je osoba u kojoj sam se uvijek nalazila. Na njegovim greškama sam uvijek učila jer iako nisam nikad htjela priznati po nekim postupcima i razmišljanjima smo isti,ali ja sam bila ta koja to nikad nije htjela pokazati i priznati.On je bar uvijek bio svoj i iskren,ponekad i previše...


Image and video hosting by TinyPic


I znam da ne postoji prijateljstvo poslije veze. Niti ću jako inzistirati na tome. Želim da on bude taj koji će se ovaj put više potrudit da mi bude prijatelj kakvog zna da zaslužujem. Jer bilo bi žalosno da nakon nekog vremena postanemo stranci i da jedan o drugom mislimo sve najlošije samo na osnovi naše veze. Možda prijateljstvo uspije sve ispraviti. Ali samo ako je iskreno. S moje strane je.

***

I polako zatvaram ovaj malo duži period u kojem sam bila toliko inspirirana s njim. Svaki post označava samo trenutak slabosti i poslije trenutno olakšanje. I nije da ga sad branim jer sve što sam pisala mislim i sad,ali vrijeme je da zatvorim to poglavlje. TI si onaj dio mene zbog kojeg ću uvijek znati voljeti i opraštati,znat ću da sam postojala s tobom u nekom vremenu koje se sada čini dalekim i neostvarivim..

07.11.2008. | 23:01 | | 24 | Komentiraj

I onda kada to najmanje očekuješ,svijet se ponovo ispravi...

Nisam puno toga u životu prošla,ali slomljeno srce nisam izbjegla. Kažu da slomljeno srce može sastaviti samo osoba koja ga je slomila.Slažem se s time. Ostali samo mogu pomoći,biti uz tebe,pokušati izmamiti osmijeh na lice i obrisati pokoju suzu.Lakše je znati da postoji još neka slomljena duša koja zna što ti osjećaš,i koja je to sve prošla.Opet kad gledaš s druge strane da je ta osoba išta vrijedila,nebi ga nikad ni slomila. Nebi te povrijedila.Shvatila sam da bez obzira na sve stvari koje sam prošla u zadnjih dvije godine,emocionalni svijet mi se sveo na bježanje.Od bilo kakvih osjećaja.Od rizika da bi možda opet mogla biti povrijeđena. Obrambeni mehanizam.Oklop.Bježeći od emocija,njegujem slomljeno srce i zapravo dopuštam osobi koja me povrijedila da na neki način još uvijek ima neku vlast nadamnom. Strah me. Novog početka. Teško je vjerovati da ćeš nekome opet s takvim ushitom ljubiti usne,predati mu se u potpunosti,dušom i tijelom.Teško je vjerovati da ćeš se uz njega moći iskreno smijati i plakati.Znam,neće biti isto.Možda pozitivnije,možda negativnije.Možda će neke nove stvari boljeti,ponovo povrijediti,ali bar ću osjećati.Pokušati zaboraviti prošlost,i sve loše što mi je ON pružio. Možda će neko drugi slomiti sve strahove,sve zidove i sve što mi ne dopušta da sam sretna.Možda nakraju ostane samo mali trag koji će me podsjećati koliko sam voljela,ali neće boljeti. Jer veći dio će se smijati. Smijat će se tebi u oči.Taj osmijeh će najviše boljeti.Kleknut ću pred tebe posljednji put,samo da se spustim onako nisko,na tvoju razinu i da vidiš kako si mi pao u očima.Jer zaslužuješ to. Uvijek sam te sažaljevala zbog svega,a sad shvaćam da si zapravo uvijek glumio žrtvu. Jer si znao koliko uvijek padam na to i koliko sam ti uvijek htjela pomoći. Sada si mi samo jadan.

Image and video hosting by TinyPic

Mnoge stvari sam u kratkom vremenu izgubila,ali one koje sam dobila u zamjenu čine taj gubitak nebitnim.Hvala na tome.Nisu se sve moje želje ostvarile onako kako sam si zamislila,i zahvalna sam na tome. Jer nisam sigurna da bi bila sretna da su se ispunile.Bolje je od kad sam se makla. Ne tiješim samu sebe,iskrena sam.Polako ali sigurno gradim svoj svijet ispočetka..



27.10.2008. | 23:56 | | 16 | Komentiraj

Goodbye ):

Ti si me učio o ljubavi.Iako nikad nisi rekao točnu definiciju.Uvijek si bio više jak na riječima nego na djelima.Imam svoju teoriju ali nažalost ne poklapa se s praksom. Zato mi i je ovako kako je. Naučio si me da sebično volim,da volim do kraja. Najlakši način do slomljenog srca.Zanimljivo je kako ljudi vrlo lako izgovore neke preteške riječi. Riječi o kojima bi se trebalo razmisliti prije nego ih izgovoriš. Volim te i mrzim te. Lakše reći nego učiniti,poduzeti nešto. Dati ti nadu i onda pustiti čovjeka da ode. Iako su teške riječi i teška obećanja dana. I sada kao da više ne pamtim. Izgubila sam se negjde između volim te i mrzim te. Kao da više nisi ni živ,ili samo ja više ne osjećam? Ponekad fali,ponekad boli,ali sretna sam što sam se makla od toga svega. Jer inače bi i ja završila kao ti. A to je posljednje što želim. Nisi vrijedan toga. Ljudi odlaze i dolaze. Tako i ti. Samo ne razumijem zašto se stalno vraćaš? Neke stvari nikad se ne mijenjaju. Mijenjaju se vremena,lica,mjesta..samo se ljudi ne mijenjaju.
Ti se nikad nećeš promjeniti. A ja neću više pokušavati. Samo sam sebe promjenila zbog tebe. Više se ne znam smijati,onako iskreno. Iza osmijeha se krije sve što ti nikad nebi mogao razumjeti. Neću ti nikad oprostiti što sam zbog tebe prestala sanjati. Jer svaki put kad sam bila na nebu,ti si me srušio na dno. Tako lako,u jednom trenutku.. Bez imalo grižnje savjesti,sve dok me nisi ponovo trebao. Ne možeš bez mene. Trebaš me. Znaš to i sam. Svaki put kad sam ti u blizini,osjećam to. To je jedino što me tješi jer znam da i ti patiš iako se prikrivaš. Zaslužuješ to samo zbog mene,a žao mi te je jer sada tek znam kako ti je teško bilo,kad izgubiš onoga za kojeg misliš da te nikad neće napustiti i da će uvijek biti uz tebe.Samo zbog toga ti i sve opraštam...

Jer uspio si bar nakratko nekog drugog osim sebe staviti na prvo mjesto. Dopustio si bar nakratko da ti neko pomogne.Otvorio si se do kraja i rekao sve teško u životu što ti se dogodilo.Sretna sam jer sam te usrećila,bar onoliko kolko si si sam dopustio sreću.Jer istina je ono što si uvijek govorio,da sam prevrijedna za tebe. Vjeruj mi niko neće s tobom prolazit sve ono što sam ja.A sve bi bilo drugačije,samo da si se u potpunosti prepustio..Zastani na trenutak,pogledaj oko sebe,i promisli koliko si sretan. Tada pokušaj spasit ono što spasit možeš,a na mene zaboravi...

The greatest thing you'll never learn is just to Love, and be Loved in return.


Image and video hosting by TinyPic


Ove stvari nikad nisam priznala,ali znam da ćeš ovo čitati..
Ako da,hvala ti ipak na svemu..
Uz tebe sam shvatila da trebam biti sretna svime što mi je život pružio.


PS: Vjerojatno posljednji napisani post ili promjenjena blog adresa.Ali tu sam.Javim se.. tuzan

19.10.2008. | 19:23 | | 14 | Komentiraj

Sometimes people run away just to see if anyone cares enough to follow

Postoji knjiga koju često otvaram. Na njoj velikim slovima piše "PAST" Pokušavam se svaki put suzdržat i odoljet ponovom otvaranju.Pokušavam ne okretati te stranice,pokušavam ih sve izbrisati i potrgati ali srce neda. Možda postoji neka sila koja me stalno tjera natrag. Svaki put kada pomislim da sam napokon krenula dalje,opet se vraćam korak unutrag. Vrtim se u krug i pokušavam promjenit ono što znam da je nemoguće. Pokušavam bježat,ali uvijek me nekako prošlost sustiže. Emocije se bore protiv razuma,ali svaki put popusti srce.Ono je već po stoti put slomljeno i sastavljeno,ali nikad u potpunosti zacjeljeno. Štitim ga nekim nevidljivim oklopom koji svaki puta popuca napola kada god se umorim od bježanja.Zapravo biježim od same sebe,od osjećaja koje osjećam. TI si me naučio da bježim,ali ja sam ta koja mora reći STOP bježanju. Odlučiti kada je vrijeme da se suočim sa svojim strahovima.Mogu oprostiti,ali ne i zaboraviti.


Image and video hosting by TinyPic

***


Nova knjiga.Prazan list papira. Nova stranica...

Pisat ćemo je zajedno..?

08.10.2008. | 13:14 | | 15 | Komentiraj

Nikad iskrenije :(

Najvažnija stvar u životu bio mi je ON. I dobra i loša.Tako je to kad s nekim proživiš po prvi put sve važne trenutke u životu,s nekim s kim zapravo odrastaš,jer mogu reć da sam uz njega odrasla.Promjenila sam se. Promjenila sam poglede na svijet,na ljude i na opčenito život.Prihvatiš da neke stvari ne možeš promjenit.Duboko udahneš.I nastaviš dalje,graditi svoj mali svijet. Ali prošlost je teško izbrisati,sakrila se u svaki kutak mene,i koliko god ne mislila o tome,uništava me svakim trenutkom sve više. Uvijek sam spas tražila u lijepim trenutcima iz prošlosti,ali oni za mene više ne postoje. Nema trenutka koji bi me nasmijao,ne s tobom. Shvatila sam da sam uvijek zapravo bila nesretna uz tebe. Ne razumijem što me to držalo uz tebe,i kako sam uopće uspjela skupit snage preko svega proći. Jer svaki lijepi trenutak si ubio sa sljedećim ružnim. Samu sebe mrzim kad shvatim što sam si sve dopuštala uz tebe,za što sam sve tražila neko glupo objašnjenje i prelazila preko svega.

Image and video hosting by TinyPic

Htjela bi nešto gdje bi našla svoje utočište i mir. Tražim nešto što bi funkcioniralo i što bi me činilo sretnom,ali u potpunosti.S tobom to nikad neću osjetit.Jer ti si jednostavno preslab da bi se u potpunosti vezao,preslab da bi napokon prestao bježati i da bi shvatio da sve što te čini sretnim imaš uz sebe.Najlakše je pobjeći,povrijediti sve oko sebe.I onda kad se skupi hrabrosti,iscrpljen i umoran od lutanja tražit pomoć. Tražiti ljubav,pažnju,sve ono što je meni trebalo dok si ti "tražio sebe". Zaboravi. Ne vjerujem više u tebe.Nećeš se ti promjeniti. S tobom nema budućnosti. Nema nitko,ne samo ja.Zapravo ti nemaš budućnosti.Uvijek si pun planova i želja,i nakon nekog vremena izgubiš sve ciljeve i prepuštaš se sebi.A to je nešto najgore.Ne poznavati sebe,ni malo.Više te poznam ja,nego što ti znaš samog sebe.Znam predvidjet svaki tvoj postupak,svaki tvoju riječ.Nažalost,toliko te dobro poznam..A sve bi dala da te nikad nisam upoznala.Po prvi put mi je žao,ne zbog propale "veze",nego zato što više nikad u tebi neću imati prijatelja,zaštitnika,nekoga ko iako nije uvijek bio uz mene,znala sam da je tu negdje. Da me voli i misli na mene. I znam da još uvijek da. Ali ja želim da napokon mogu reći KRAJ,bez imalo tuge ili loših sjećanja. Želim sa smješkom te smatrati prijateljom i osobom koja će uvijek biti dio mene. Ovaj put dobar dio mene. Ali prerano je pričati o tome. Najteže je zaboraviti,preći preko svega. A ja se na staro ne vraćam,ne više nikad! Nesretna mogu biti i bez tebe,jer ti me ionako nikad nisi u potpunosti usrećio. Žao mi je samo tebe,tvoje budućnosti.Teško je biti izgubljen u ovom svijetu, i padati sve dublje i dublje. Glumiti nekavu sreću a zapravo biti uništen iznutra. Ali ja ti još uvijek želim sve najbolje. Probaj biti sretan,to je najiskrenije od mene...

21.09.2008. | 11:53 | | 17 | Komentiraj

Hell was full,so I am back :)

Slatko se onako "ščuščurit" uz tebe. I glupirati i beljiti. Igrati i dodirivati. Kao mala djeca.I gledat u tvoje oči. Duboko kroz njih.Vidjet koliko sam ti falila. Koliko me želiš.Koliko me trebaš i koliko ne možeš bez mene. Uživam u onim rijetkim trenutcima kada smo oboje slomljeni i umorni od svega i kad se samo posvetimo jedan drugom.Kada legnem tebi u zagrljaj i kada me čvrsto stisneš pitajući me jel mi možeš pokazat koliko me voliš,i onda me onako jako stisneš.A ja sve što želim je da me više nikad ne puštaš iz zagrljaja.Obožavam zaspati uz tebe,u tvojoj majici.Mirisati tvoj miris,osjećati tvoj dah na svom čelu gdje me nježno ljubiš dok ne zaspim.Ne puštaš me iz zagrljaja cijelu noć. Ti si onaj koji će me ujutro probuditi,poljupcem i nježnim dodirima me razbuditi.Uživam u tim trenutcima jer ih je uistinu malo.I sve će ih biti manje.

Image and video hosting by TinyPic

Ponekad mi dođe da odustanem,da dignem ruke od svega,da više ne vidim ničemu smisla vezanog za nas.
Jer ipak mi ne postojimo,ne više.Previše toga ima između nas šta nas dijeli,a opet ne možemo jedan bez drugoga.
Svaki put kad pokušam,kad mi se sve nakupi i kada želim sve napokon prekinut jednom zauvijek,TI se pojaviš s nečim novim što iznova u meni probudi osjećaj koji nikako ne mogu ugasit.

03.09.2008. | 22:16 | | 13 | Komentiraj

Kaos? Ovaj put NE

Umorna sam od silnih natezanja,od ljudi koji ne znaju što hoće.
Da li su ta natezanja znak naše nezrelost,emocionalne nestabilnosti,ili krize? Sigurna sam da je prvo.
U svakom slučaju, naporno je.
Toliko gluposti napravimo jedni drugima.
Osvete, ljubomorni ispadi,ponižavanja,provokacije.
Nismo ni svjesni puno toga,i uvijek prebacujemo krivicu na onog drugog. Može pitanje? Vrlo važno!
Da li je ono pravo uvijek i ono najkompliciranije? Ili je kada je pravo onda potpuno jednostavno? Da li je moguće da zbog trošenja vremena na tu neku osobu, propustimo onu pravu osobu?Postaje sve nejasnije. Jesu li nam životi tako isprazni i dosadni da nemamo pametnijeg posla nego ih još komplicirati? Očito da.Tako je zabavnije,i bolnije. Volimo si sami nanositi bol. Zar nije dovoljno kad nas drugi povrijede? Unutarnji svijet od svakog od nas je drugačiji. I teško je uvijek svakoga razumiti. Ja više ne želim biti ta koja pokušava. Zašto se mene ne pokuša za promjenu razumiti? Pokušavam da ne marim. I uspjeva mi u zadnje vrijeme. Od sad živim samo za sebe. Ne,nisam sebična. Samo sam iskrena,iskrena u namjeri da pokušam da se maknem od ljudi koji me umaraju.Možda bar na trenutak,možda zauvijek..


Image and video hosting by TinyPic


Give me a wisper
And give me a kiss before you tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be think' of you..
And the time we had..

14.06.2008. | 13:10 | | 34 | Komentiraj

Teško se nositi s tobom,ali ipak sam nakraju sretna što te imam..

Opet su se posvađali. Možda i ne posvađali,ona više ni ne zna. I što sada želi. Ne reći više ni rijeć. Samo mu prići, pustit suzu, onu iskrenu. Privit ga uza se, zagrlit. Osjetit njegov miris, njegove ruke i plakat. Samo stajat i plakat, nepomična. A on to ne razumije. Ona mu ne zna na pravi način to objasniti. Ne može. Zapravo ne želi. Neda joj ponos, kao i njemu. A on ju želi zagrlit,poljubit,znam da ju želi razumit. Na neki svoj čudan način se trudi,pokazuje joj to ali ne želi priznati. Ona ga ne razumije,on nju ne razumije. Previše je boli u svakoj njihovoj riječi,u svakom njihovom poljupcu,u svakom pogledu. Nema se više ni snage,nema volje..a opet postoje emocije. Teško je svađati se,a to najmanje željeti.Čak više nemaju snage ni svađati se,ne mogu. Već su dovoljno jedan drugoga povrijedili. Oni svoj odnos nikad neće definirati.Ne mogu jedan s drugim,a ni jedan bez drugog. Čemu se uopće truditi? Tražiti smisao? Još su mladi.Premladi za tako nešto ozbiljno. Ona više ne vjeruje u njega.Ne može ga shvatiti,zapravo više i ne želi.Dosta joj je.Nema s njim budućnosti,to ona zna.I on to sam kaže.Žalosno je da on ne mašta o ničemu,da ne zna što želi u budućnosti,a ona..ona nije takva..točno zna što hoće..Osim s njim.On joj je najveći problem. U njenom savršenom svijetu (kako on kaže) on je jedino što ju muči..Istina. Jednom će ga pustiti.Jednom. Ne zna kad,ne zna kako. Još ne. Još uvijek želi odrastati s njim. Još ga uvijek želi,da je uz nju.Ne kao prije..Vrijeme ide. Proći će i to.
Sretna je kad je on tu,fali joj kad ga nema. Ali nešto se promjenilo.Nije joj on više najvažnije,nije krug oko kojeg se vrti. Dio je njenog života i uvijek će biti.Ali samo dio.Ostatak života ide dalje,kreće se.Ona živi,napokon ima hrabrosti to priznati.Nema više neke strahove,samo joj smeta ljubomora. To je očito jedini problem. Ne toliko njezin kolko njegov. Ali odrast će i oni već jednom.Nikad ne znaš što ti život nosi.Možda jednom uspiju preći preko svih prepreka i sve pobjediti.Ali ona u to sad ne vjeruje.


Image and video hosting by TinyPic


Samo zaborav čini kraj,nikad vrijeme ili kilometri.
Jer pokušati nekoga na silu zaboraviti znači samo ga još više voljeti..

01.06.2008. | 19:24 | | 42 | Komentiraj

Im not a TOY

Imam osjećaj kao da igram tuđu ulogu..
Kao da sam lutka kojom ti upravljaš..
S kojom radiš što hoćeš..koja nema osjećaja..

Im not a TOY,so dont play with ME

Glumim..nažalost..
Teško priznajem..
Glavna sam glumica..
Nema sporednih likova..sama sam..
Nalazim se na pragu života..
Na vlastitoj pozornici..

Osjećam nešto..
Snove..rasute..meni neostvarive..
Kao da sam zarobljena..
Vlastitim mislima i osjećajima..
Gubim se..zaboravljam tekst..
Padam..


Image and video hosting by TinyPic



Kažu da je trenutak u kojem sumnjaš u sebe,trenutak u kojem si blizu uspjeha.Ponekad kao da toga nema u mome scenariju..ali samo ponekad..

25.05.2008. | 23:03 | | 17 | Komentiraj

Do fairytales come true?

Jeste li ikad kao mali sanjali o savršenstvu? Jeste li imali viziju svoje vlastite bajke? Maštali o princu na bijelom konju,svijetu punom ljubavi,svime što vas je kao dijete uveseljavalo? Svime što ste vjerovali da postoji,da je moguće,danas je prava rijetkost..Često maštajući smo znali ići i predaleko,do beskonačnosti,sve do kud nas je naša mašta vodila..Sami smo određivali svoje snove bez ikakvih ograničenja i granica..Polako što smo stariji shvaćamo kako stvari stoje.Još uvijek neki od nas skrivaju onu dječju razigranost,naivnost,mogućnost sanjarena i vjerovanja u sve lijepo,ali svakim danom se sve više uvjeravamo kako prava ljubav,vjernosti i prijateljstvo su rijetka stvar.Prestaješ živjeti u svom dječjem ružičastom svijetu i naglo se privikavaš na ovaj stvarni,često nepravedan i okrutan svijet.Naglo postajemo svijesni svega i nije nam puno toga jasno.Gdje je ono sve o čemu smo maštali? Nestalo je. Ipak i nakon brojnih razočaranja,još uvijek vjerujemo u čuda,u princeve,u bajke,još uvijek krijemo nešto dječje u sebi. Ne možemo imati svaki dan bez obaveza,bez razočaranja,tuge..I dijete plače ako ostane bez omiljene igračke,ali nastavi dalje s igrom..Zamjeni drugu igračku..Tako trebamo i mi,trebamo se znati prilagoditi..NIje sve savršeno,treba se naviknuti.Moramo biti zadovoljni malim stvarima i sitnicama koje nas čine sretnim..Patiti zbog ljubavi? Glupost.. NIje došao princ na bijelom konju,već konj..nema veze,idemo dalje..Sjetimo se samo koliko smo se puta zaljubljivali dok smo bili mali,išli u vrtić..Skoro svaki dan..Trebamo i sada tako.Čemu patiti? Znam lako je reći,ali trenutno sam dijete,malo manje nego što stvarno jesam,i za promjenu uživam u toj ulozi..Svi se žurimo odrasti a nismo ni svjesni koliko nam je sad i prije bilo lijepo.Što smo stariji imamo sve više obaveza,moramo se osamostaliti i polako prestajati biti derišta koja znaju samo ovisiti o drugima.LIjepo se vratiti unatrag,maštati i vjerovati u bajke.Ali sami stvaramo svoje savršenstvo,svoj svijet.Možemo stvoriti vlastitu bajku,ali se za razliku od maštanja treba puno više potruditi.Ali lijepo je maštati,ne treba to isključiti.Tada lakše nadživimo stvarnost koja često nije savršena.Sami je moramo takvom učiniti..Moramo živjeti svoje snove..To je najlakši put do ostvarenja vlastite bajke..

20.05.2008. | 20:43 | | 31 | Komentiraj

Tu sam..snažnija..bar za sad..

Razmišljam kako je biti dio nečega savršenog..Onog nečeg u što sam se malo puta uvjerila..Često maštajuči na mom licu sja osmijeh,onaj iskreni koji rijetko koji trenutak u stvarnom životu može izmamiti..Žalosno je to..

Image and video hosting by TinyPic

Teško je biti dio nečega,sudjelovati,mučiti se,biti uporan i onda kada najviše misliš da si postigao,sve pada u vodu..Opet ispočetka..Stara priča,kraj već poznat..Daš najbolje od sebe,ali ne postižeš ništa..Stojiš na mjestu,lupaš glavom kroz zid,a nisi dovoljno snažan da pronađeš izlaz..Odustaješ..Ostaješ slomljen,umoran od stalnih pokušaja..Pretvaraš se u nekoga u koga ne želiš,postaješ nešto što je daleko od onoga tko si zapravo.I čemu onda sav trud? Često si postavljam to glupo pitanje..I vjerujte da rijetko kada nađem odgovor.Uporno pokušavam naći neki razlog,još jedno "ZATO" na pitanje "ZAŠTO"..


A opet ne mogu odustati..Ne,ja nisam takva!
Ne dižem ruke od svega,još uvijek sam prisutna..
Borim se uvijek,samo ponekad zna doći do ovog osjećaja..
Osjećaja umora,iscrpljenosti,bezvoljnosti..

"Onaj koji traži nemoguće,ostvari najviše što može.Ostali ne učine niti korak."


13.05.2008. | 13:42 | | 20 | Komentiraj

Dont be scared.. Im with you..

Strah. Od prepuštanja. Ponovnog otvaranja. Strah od rušenja zida. Strah od toga da će se opet sve rasipati u tisuću komadića.Strah od toga da će ponovno boljeti. Znam, ne može se tako gledati na stvari. Teško je. Biti iskren. A još teže lagati. Riječi su tako često neiskrene,lažne. Mnogo toga kažemo,ali još više prešutimo. Prešutimo one najveće istine koje čuvamo u srcu. Prešutimo ono što stvarno mislimo,a kažemo ono što ne želimo.Vrlo često neke osobe nikada ne saznaju koliko nam je zapravo stalo do njih i koliko nam znače.Saznaju na najgori mogući način, slomljeni,prepušteni osjećajima i puni boli..tada priznajemo..priznajemo tek kada ih trebamo..Ali i tada nam riječi nekako uvijek zapnu u grlu.Tada smo već dovoljno povrijeđeni,i bojimo se priznati,bojimo se priznati da nam trebaju.Ne kažemo istinu pod utjecajem nekih okolnosti koji su i nama neobjašnjive..Opet taj strah..Iz nas izlaze nevažne istine,često laži.A ono važno..iskreno..iz srca..ostaje zakopano duboko u nama.

Čovjeku je dana riječ kako bi mogao sakriti svoju misao.

Image and video hosting by TinyPic

01.05.2008. | 00:35 | | 24 | Komentiraj

Post za tebe,ispuhavanje za mene...

Umorna sam.Umorna od stalnih pokušaja,od neprestanih svađa,psihički totalno iscrpljena.Nemam više snage,nemam volje,nemam živaca..Jedva pišem ovih par suvislih riječi koje nisu ni meni u potpunosti razumljive..Jedino što znam je da ne mogu više tako..Ne razumijem kako osobi nije dovoljna isprika,ona iskrena,od srca..Ja sam svaki put prihvatila ispriku.Prešla sam preko puno gorih stvari,preko svega,a netko ne može preko obične zajebancije?! I to izazvane..Držeći se za ruku s nekim frajerom,ne znam kako bi toj osobi bilo..A ja sam prešla preko toga..Možda ne sasvim,ali nisam bila povrijeđena,nisam bila ljubomorna,ali nije mi bilo ni svejedno..Nisam htjela objašnjenja,isprike,
opravdanja.Okrenula sam sve na zajebanciju,a ta osoba iako suprotno tvrdi,očito me ne poznaje dovoljno kada je mislila da je istina ono što sam rekla..Iako mislim da je ta osoba zapravo ljuta na sebe,zbog svog postupka,a ne zbog mene..Sada ne razumijem,šta bi trebala? Ludit,biti ljubomorna,plakati ili glumatati da mi je svejedno? Očito sve,samo ne se više zajebavati..Žao mi je,ne znam zašto nakraju uvijek ja ispadnem kriva..Pretjerala sam i znam da ni meni nebi bilo svejedno nakon onog šta sam rekla,ali jbg.Ne mogu ni ja više na sve mirno gledati,nemirna sam,iscrpljena,živčana. A zbog čega sam takva? Mislim da ne treba dodatna objašnjenja..Sve je rečeno,pokazano,dokazana..već hrpu puta..Ne želim više vezu..Želim biti bez obaveza,ali uz njega..Zar je to tako teško? Veze su izašle iz mode..Odgovaralo mi je kao je bilo u ovih zadnjih mjesec dana,njemu očito ne..Ne treba mi puno,ne više..Nakon svega ni ne mogu očekivat previše..Samo ne želim svađe..Molim te! Ako ti se ispričam,pa daj bar jednom u svom životu odmah prihvati ispriku,a ne nakon nekog vremena. I to još zbog gluposti! Zbog nečeg što znaš da nije istina jer sam ti već hrpu puta to dokazala,i pokazala..Smiri se,i idemo prema onome "uvijek jedan uz drugoga"..Prijatelji?


PS: Kao što vidite post je posvećen određenoj osobi,nadam se da će imati nekog učinka,iako mi je teško u to povjerovati.Nadam se da sam u krivu! Pusa kiss

28.04.2008. | 09:43 | | 1 | Komentiraj

Na svaku suzu nacrtaj osmijeh.. :)

Kažu da se sreća nalazi u tebi,da ju čine male stvari i da ju samo proživljavati s osmijehom. Ali zašto i kad znamo da sve imamo,zašto ni tada nismo sretni? Koliko ona ovisi o nama? Malo je potrebno za sreću,ali često nam baš to malo nedostaje.Da,samo je malo dovoljno da bismo bili sretni.A da bi tako bilo moramo neke stvari početi gledat drugačije,iz druge perspektive,sa drugačijeg stajališta. Nije sve tako crno,puno se toga da popravit.Samo treba imati vjeru.Bez obzira što nam drugi govorili,najvažnije je šta mi osjećamo,mislimo.Trebamo se boriti za svoja uvjerenja,za svoje snove.Često ćemo se naći zarobljeni u trenutku koji nismo očekivali,odigrati potez na koji nismo spremni.Iako nam se na prvi pogled možda čini kako nema izlaza,samo trebamo dobro otvoriti oči.Sve će nam postati jasnije.Valjda nam upravo ponekad treba takvo nešto,da nas strese,da naučimo za ubuduće.Žalosno je što tako moramo učiti,iz svojih pogrešaka.Ali iz njih izvučemo najvažnije pouke..

Image and video hosting by TinyPic

Pa naučila sam i ja.Bijesnim na samu sebe,što ponekad radim neke stvari,koje nebi trebala,iako se one u tom trenutku meni čine najboljim i jedinim rješenjem.Brzopleta sam i ne razmišljam..I onda nakon nekog vremena,dođe mi da lupam glavom u zid,da se isplačem i da sve izbacim iz sebe.Smatram se zrelijom iz dana u dana,i često radim stvari koje se ne poklapaju s tom izjavom.Mijenjam mišljenje i poželim uvijek ostati dijete.Ne odrastati..

20.04.2008. | 21:42 | | 18 | Komentiraj

No matter what i do,i always forget to forget you..

Nema granice između držanja za ruku i vezanja za dušu,s vremenom postaje sve tanja i nestaje.Nema prijateljstva nakon duge i ozbiljne veze..nema..Dvoje ljudi koji su se voljeli nikad ne mogu biti prijatelji.Svaki njihov pogled,slučajan dodir..svodi se na nešto više..Oni koji su se iskreno voljeli,koji su godinama sve skupa prolazili,svaki uspon,svaki pad,zajedno se smijali,zajedno plakali..oni će se uvijek nositi u srcu,u jednom malom djelu duše..cijelu vječnost..Onaj koji voli ne zaboravlja,a ko zaboravi taj nikad nije ni volio..

Image and video hosting by TinyPic

A ja ne mogu zaboraviti,ne mogu..Ne možeš ni ti..
Dokazao si mi to već hrpu puta,i opet..
Opet se vrtimo u krug,idemo jedan za drugim,
pratimo se u svaki korak,u svaku stopu..
I opet..A obećala sam sebi da više neću..
Ali ne mogu,popuštam osjećajima..

Hvala ti na onim divnim riječima,onim zapisanim..
Onim pročitanim..hvala ti što i kad nisi pored mene
misliš na mene..hvala ti što me voliš..

13.04.2008. | 19:32 | | 25 | Komentiraj

Hvala ti

Treba mi vremena da se priviknem o novome..
Vjerujem ti jer meni je teško vjerovati.. Bar u ovom trenutku..
U ovom trenutku dok pišem ovih par suvislih riječi koje vjeruj mi ni sama ne razumijem..
Ne razumijem sebe,jedino što znam je da želim da si uz mene..
Znam da ti puno puta suprotno pokažem..
Ali istina se krije duboko u meni..
Tamo gdje se u kratkom vremenu našlo mjesto za tebe..


Image and video hosting by TinyPic


LIjepo mi je s tobom..napokon bez straha to mogu priznati..
Svaku sekundu i svaki trenutak..Želim da si uz mene..
Da se zabavljamo kao ovo cijelo vrijeme..
Da se ne ograničavamo granicama..
I da ne radimo planove..Bit će dobro i bez njih..

Jednom sam pogriješila,valjda više neću..
Nisam ni sanjala da ću ponovo moći nekome vjerovati..
Znam da još uvijek postoji neki zid,onaj koji sam sagradila da me zaštiti..Da me zaštiti od ponovog razočaranja,ali ti ga polako rušiš..Svakim poljupcem i dodirom..Svakom nježnošću i zagrljajem.Svojim postupcima vraćaš mi nadu u ljubav..u taj iskreni osjećaj..Za koji sam mislila da više ne postoji..I žao mi je što te ne mogu voljeti i ponašati se prema tebi kao ti prema meni..Prerano si se stvorio u mom životu,i znaš da mi treba vremena..Ti to shvaćaš i razumiješ me,na tome sam ti zahvalna..Prije svega si iskreni prijatelj..

HVALA TI!

02.04.2008. | 22:20 | | 27 | Komentiraj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



dizajn :
patka dizajn

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Malo o meni:

Zovu me: Ana,Anči...
God: 17
Škola: Ekonomska,3.c


Često odlutam u SVOJ svijet..svijet mašte..
Pokušavam ga ostvariti pisanjem..


Image Hosted by ImageShack.us




I"m tired of wondering what im supossed
to be.I dont want to be anything other
than ME...

Linkovi i slike...

Dora
Kika
Adi
Valida
Fukse
Zoki
Tonka
Josip
Lana
Tena
Petra P.
Zoya
Malena
Dario
Petra
Ana
Lucky
Luc
Jelcy
Tišina
Izrezana mala
Ines

Me rolleyes
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Moja zvijezdica
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ines i ja kiss
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
i opet zujo
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
koji kiss cerek
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Best friends cerek
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ines i ja
Image Hosted by ImageShack.us
hehe..izgorile smo
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Frajerice
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Faferica,haha dead
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Jopa i Pero nut
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ines,ja,pero
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Pero,kamo gledaš?!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Tonka i ja
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Dora i kika
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ljepotice
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ines,pero,ja i jopa
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Lana i Ines
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ines,pero i ja
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Lana,pero i ines
Image Hosted by ImageShack.us

Lana i pero
Image Hosted by ImageShack.us

Do kraja pero dead
Image Hosted by ImageShack.us

Perveznjakuše
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Hehesmokin
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ines i pero
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Vlatkadead
Image Hosted by ImageShack.us

Tonka i lana
Image Hosted by ImageShack.us

Rukometašice
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Matejić,sandić i sister
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Moja slatkica kiss
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Očito je jako teško kad čovjek voli nekoga tko ga više ne voli,ali je neusporedivo teže kada vas voli netko koga vi više ne volite..

Ljubav je poput stakla koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto..

Dvoje ljudi koji su se voljeli ne mogu biti prijatelji..

Ljubavne rane može izlječiti samo onaj koji ih je zadao...

Nitko ne zaslužuje tvoje suze,a onaj tko ih zaslužuje,nikada te neće rasplakati.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



PEOPLE ALWAYS LEAVE...


Kad izgubiš sve,pa čak i onog koga si volio,
živjet češ da bi se sjećao što si izgubio..
Jer ko voli ne zaboravlja,a ko zaboravi
nikad nije ni volio..


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



RUKOMET

Image Hosted by ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us